(Gruntibugli vam predstavljaju:
Davor Ebner in the house)
Ponovo sam tu
iza mene je planina, luduje
nebo se crveni
iz mene nocas krece taj vulkan
jorgovana za nju dok grize usne
Ponovo sam tu
i nemam sto da kazem
vec sklizni sad u mracne dubine
i sjeti se dva jastuka pod nama
i neka vulkan krene
taj ples losih snova za nju dok mene gleda
Ref.
Ostaje nam san
sasvim cudan san
Ponovo sam tu
u ovom trenu pravde i poraza
u ovom praznom gradu
gdje cvjetaju ruza i korov
i zajedno se uzdizu za tren
ka visinama i ti, ti me gledas
Ponovo sam tu
da sakrijem zime i proljeca
da postanem mag crnih slutnji
dana sto se siri kao plam
ma ja sam mag
Ref.
Ref.
