Veceras je u gradu tuga
veceras caruje bol
svi ga zazivaju
al' niko ne zna gdje je Bog
U gradu, njih par manijaka se smije
al' vecina ih veceras place
ispuzale male zmije
pretvorile se u koljace
Mrtva tijela velika
srednja i ona mala
moja rijeka je crvena
i guta ih Sava
Mada ne bi htjela
guta one koji su nju gutali
sto su se smijali i volili
dok su se u njoj kupali
Muka je rijeci
vidi se po pjeni
sto je na obalu izbacuje
al' ne moze da izbaci
sta zmija u nju ubaci
U pomoc stizu oblaci
salju kisu da spasi rijeku
crvene krvave fleke
da lakse oteku
Tuzna je i savska sirena
jer mrtva su djeca njena
treba skoljku za smirenje
treba neko objasnjenje
Treba joj zraka
od tuge se gusi
najrade bi na povrsinu
pa nek' umre i nek' se isusi
Zove svoje podanike
zove savske somove
daje im naredbu
da ljudska tijela spreme u grobove
Da se tijela pokopaju
najdublje sto se moze
i to na uscu kod Dunava
tam gdje je ona duboka uvala
I tako somovi tijela vuku
pozvali su i veliku stuku
da tjera druge ribe s puta
ko nece se sklonit
stuka ga proguta
A na uscu za to vrijeme
po naredbi sirene
ribe napravise grobnicu
za nevinu savsku djecu
Tijela su pokopana
sad je red na Dunavu
da u Crno more
odnese fleku krvavu