Nepoznate ceste vec mi dugo kroje put
ne govore sto krije horizont
oblaci bez oblika nebom prolaze
tajne svoje ni s kim ne dijele
Kilometri poput rijeci nijemo nestaju
kamo idem, ne znam to ni sam
znam, da se vrijeme stopi
u samo jedan tren
i da si opet tu, kraj mene
Ref.
Jer, napokon, znam
koliko je ljubav potrebna
da promijeni mrak u svijetlo
sto sja u nama
I, napokon, ti
jer, samo je ljubav dovoljna
za sve
Nepoznati ljudi oko mene prolaze
k'o duhovi bez lika, smiju se
u svakom od njih trazim tebe
trazim pogled tvoj
da me smiris i ugasis moj bijes
Ref.
Sto pred nama pruza se
Napokon, znam
da samo je ljubav dovoljna
da promijeni sve
i izbrise mrak u ljudima
I, napokon, ti
da ispunis svojim svijetlom svijet
zauvijek