Najvise volim, kad nasim gradom
lutamo tiho Rijeka i ja
culi sapat zove nas tom gradu dragom
kao eho leti i sve je tu
Rijeko, rodni grade ti si moja mladost
mog zivota sretan cas
Rijeko, rodni grade, zelim ti pomoci
spasit´ te sudbe zle
Rijeko, stari grade, mjesec kada Uckom
Kvarner cijeli srebrom zabijeli
Rijeko, bijeli grade, ja bih htjela tada
vjecno mlada ostat´ tu
Kad more strance u strasnoj oluji
kida, rusi, lomi, tuce i grmi
tiha luka moga grada tebe uvijek ceka
da ti zaklon pruzi, tihu ruku
A svijetla grada u prvom sumraku
pale se, i blijeste, put Trsata, tvrdje
stare streme ka zrcalu svoda
grad od zvijezda nebom hoda
O, kako dise topla noc Rijeke
i tiho nocna zvona zabruje
ti, stari, uvijek ponosni grade
ostajes nama vjecno mlad
Kad sklopim oci, u snu vidim jasno
snjeznu Ucku, Lovran, Opatiju malu
zelim ostat´ na tvom zalu
jednom postat´ Rijeko, ti i ja