Smijesnoga lica
sami padamo
svatko na drugom
kraju svijeta
zapetljanih tijela
umor skrivamo
Koliko potrosenih prica
pune ulice papira
pokidanih istina
Snovima trosili smo ceste
i ma da se ne smije
u sebi dugo sutjeli
Miris prve jeseni
kroz otrovane noci
kad je sjecanje na strazi
je ne prolazim
Tada vagoni puni srebra
ni rijeke zlatnog praha
nece jutro potkupiti
A vjetar nosi na
lakim usnama
miris prve jeseni
Ref. 2x
O, govorim u snu
Ref. 4x
