Nije neka utjeha
cuvat´ te u grudima
cini se da s vremenom
postajes iluzija
Sad gubi ti se jasan trag
vidim iz svih kuteva
isto sto sam znala tad
na kraju nasih puteva
Ti ne poznas bol
i nisi dio srca mog vec odavno
a ja cu proci kroz maglu
koju si na mene spustio
Nije neka utjeha
plesati sa sjenama
zarobljena mislima
kao val medju stijenama
Cesto mislim da l´ si sam
samo to me zanima
odgovor na pitanje
progoni me danima
Ti, ti nisi to
ti nisi pola toga sto si mislio
a ja cu proci kroz maglu
koju si na mene spustio
Kada prodje bol
ja cu opet mirno hodat´ drugom obalom
ja cu opet mirno hodat´ drugom obalom