Kad bi mog'o nekad roman mog zivota
kao staru knjigu da procita neko
shvatili bi tada kako mi je, ljudi
tuga mi je sjenka, a sreca daleko
Kafana mi sudbina, a ulica dom
uvijek ista prica u zivotu mom
kafana mi sudbina, a suze bogatstvo
samo mrva srece bila bi mi carstvo
Vodio me zivot s kraja na kraj svijeta
lomile mi srce bure i oluje
ali nikad dobro zapamtio nisam
sudjeno mi valjda da me tuga truje