Svirao je Mita stari
da merakom sve zapali
svirao je i pjevao
za svaciju dusu kletu
violini svojoj dao
dusu bolom razapetu
Ref.
Od oca je ostalo i sinu
o ljubavi da pjeva i vinu
i da svira staru violinu
Iz njezinih tankih zica
budio je pjesmu ptica
pricu vjetra, zubor vrela
sapat lisca na drvecu
zvuke frula, bijelih sela
i bumbarov let po cvijecu
Ref.
Mjesto druga, brata ili sina
sedamdeset i sedam godina
sva mu ljubav bila violina
Minu vrijeme neumorno
slomi Miti srce bolno
sam ostaje toj sudbini
svoje tuzne dane broji
pokraj njega drug jedini
violina stara stoji
Ref.
Nigdje druga ni brata ni sina
da mu teske jade razabira
i za bolnu dusu da zasvira