Sjela je na cesti, rukom zasjenila sunce
i dugo gledala u horizont
on je vozio kao lud, zatomivsi trnce
srce je tuklo kao Marsu na front
I, odjednom, uz oblak dima zarezi masina
razvukla je osmijeh i popravila vestu
ukrast ce je, znade za dispet svima
ravno u Zagreb pa svojti u Pestu
Ref.
Uz njega je nikad, nije bilo strah
Zivot sa susjedima on je izucio za sofera
sa stricem i strinom sve su dijelili bratski
on je izopcen ´39 pred najezdom proletera
zavrsili tamo gdje pricaju svapski
Dobili su kcer jedne prosinacke noci
smotuljak dobrote sto mirise na rosu
on je radio na Aresu sivoj hamburskoj koci
a nocu je sanjao da joj ljubi kosu
Ref.
Ona je pristavila kavu, posluzila kolace
nije bas svakoga dana da ljudi na mjesec slijecu
tad je zazvonio telefon, bio je to jedan od brace
Stana, zao mi je, nije imao srece
Otvorilo se more, progutalo je barku
potonuo je brzo zajedno s Aresom
naljutila se tada na mjesecinu jako
svaki je ustap mracila zavjesom
Ref.
Usnula je mirno, okruzena unucima
i sanjala cestu vrucinu na Svilaji
uz miris kadulje i benzina u bijegu pred svima
brige postaju sitne kao mrve sira na tavaji
Opustila se suncem, upijala zvuke
sva opijena u ljetnom dezenu
sklopila je oci, rasirila ruke
on je dodao gas i zivot se odvrtio u trenu
Ref.