Pozelim da kao gavran
sletis na moj prag
onako nijem, crn i umoran
dostojanstven, gost mi drag
Kao nekad tvoje ruke
bijele i promrzle
crna bih krila svila u jastuke
da opet me zagrle
Prolaze godine
prolaze ko dani
prolaze jeseni
jake kao uspomene
Nikad vise tvoje poljupce
nikad vise meni najdraze
nikad vise tvoje bijele ruke
necu grijat ne, ne, ne