Opet kisa, opet jesen
vec su izblijedjela lica
svijet od vjetra vec raznesen
Pusti plocnici, bez ptica
a u srcu vec se skuplja
leden korak dolazece zime
Ilicom do Malog placa
pored kina, iza Vrata
preko parkova, gdje nema
Vise kamenih djecaka
ispod toplih svih platana
do tisine nekog malog stana
Do topline neke ruke
case vina, poslije svega
raspremljenih postelja za ptice
Koje, kao i nas dvoje
vlaznim rukama od snijega
uzaludno sakrivaju lice
Jutrom opet, nakon svega
do kafica poslije sedam
utopiti laz od noci
U dubini koju ne dam
nikom od tih sto kraj mene
prolazeci ostavljaju sjene
Ref. 2x
Ne dam nikom ove kise
ovu proplakanu jesen
sto nad gradom svoja krila vuce
Ne dam nikom ove kise
ovu zagrebacku jesen
sto u meni svoja krila vuce