Bosut pise, Bosut pamti
je l´ jos tamo klupa stara
ispod grane nase lipe
sto ostade, sto nas spaja
Bosut miran, daska nema
pa se nocu voda cakli
zelim vratit´ slike stare
gdje smo nasa srca takli
Ref.
K´o da stoji, tajnu skriva
puzi tiho ravnicom i sumom
miran, njezan, obale umiva
plavim nebom i prasnjavim drumom
I, sad, neki ljubavnici novi
nasoj klupi otkrivaju tajne
a Bosutom, k´o sjecanje plovi
ljubavi neprolazne, trajne
Zaboravit´ je, ja ne mogu
moje misli ona spaja
i sad gledam svaku klupu
sto ostade, sto nas spaja
Nisam treb´o tada reci
idem dalje, djevo bajna
ni rijeka nije htjela teci
odvela me zvijezda sjajna
Ref.
A Bosutom, k´o sjecanje plovi
ljubavi neprolazne, trajne