U dubini ponora
kao zrnce pjeska malo
tracak svijetla donosi nadu
pogled ukraden sa neke nove slike
Tvoje oci izgledaju sretnije
Nekakvo neobicno stanje mojih misli
sretan pogled a dusa opet tuzna je
moje vristanje nije dosta glasno
da ga cujes, da osjetis me
Vrijeme igra protiv mene
nosi me kao prasinu
ponekad se preplasim samo ga sebe
Zivimo odvojeni
sjecanja prolaze pored nas
u mrtvoj tisini rekli smo si sve