Stojim na ivici jutra
bez suvisnih pitanja
godinama sam hodao
po tudjim putevima
A sada slusam kako dise ovaj grad
dok se polako mirim sa sobom
ne kucam vise na vrata
koja mi ne pripadaju
Pusti neka pricaju
reci su prasina u pokretu
moja tisina vredi vise
od svih njihovih saveta
Jer, ni´ko ne zna
koliko je snage trebalo
da opet naucim
da hodam uspravno
Ref.
Ovaj zivot je tvoj tih, jedan, jedini
ne daj da te tudji strah zaustavi
disi polako, dok je nebo jos tvoje
jer, slobodu nosis, cak i kad cutis
ovaj zivot je tvoj
Gledam ljude kako zure
da postanu ne´ko drugi
ja biram put koji nikome
ne moram da pravdam
Smejem se, jer znam
da je vreme, jedino sto imam
koje se nikad ne vraca
onima, sto ga trose na strah
Moj prvi gutljaj je bolji
otkad ga uzmem u miru
svetla se polako gase
dan je pred vratima
Napisi nesto, da se sutra setis
zasto je vredelo biti
bas ovde, bas sad
sve ostalo su blede senke u prolazu
Ref.