Rod rodila dunja zuta pokraj puta
povijene grane laki vetric njise
vece tiho pada, a dunja mirise
Ispod grana stoji momce i devojce
rumenoga lica, ociju vatrenih
jedno prema drugom stoje zaljubljeni
Devojcice, dunjo rana neuzbrana
oces biti moja, bez te necu vise
sva mi mladost tvoja od dunja mirise
Ocu, ocu, momce mlado vrlo rado
prosapta mu ona dok dunja mirise
i usne se zeljno zauvek spojise