Iznad mora tiho letim
vjetar klizi preko ramena
svaka suza dole pustena
vristi nestajes bez tragova
i svaki dan isto budi
da tu je kraj i da vise nema vremena
Pokosen je vrt
kada pucam od snage, spremam se za smrt
podjeljen je dan
zemlja truli miris siri, dalje moram sam
fotografisan je most
zaboravljam silna stanja i da tu sam gost
Ali dok sam tu, nek, neka traje
prelazim mostove, nek, neka traje
tamo gdje beskraji masu
i zovu na vjecni put, nek, neka traje