Ne mogu zaspat´ u ovoj tisini
tvoj glas se samo otima u tami
odnekud tiho proleti kroz sobu
i samo sapne - previse smo sami
I, onda opet, krene, pa se vrati
koliko puta sve zavrsi tako
ne bjezim od tebe, ja bjezim od sebe
a to boli, boli tako jako
Ref.
Volim te vise, vise, no sto smijem
a znam da nije, koliko ti treba
jer, moje srce slabo, slabo drzi mjesto
sve mu je malo, ispod ovog neba
I kada odem, ostavljam te samog
na pustom polju, u kom´ nemir vlada
dok dijelim zivot, lutanje za mene
tebi u svemu ostaje tek nada
Ti si dom topline, ja vjetar, sto luta
cudan putnik, koga tek daljina mami
kada sam uz tebe, ja bojim se svjetla
pa se krijem, negdje, u vlastitoj tami
I, mozda, jednom, kad me umor stigne
dodjem, bez straha, tu, na tvoja vrata
i pokucam tiho, da ne cuje nemir
i samo udjem u kavez od zlata
Ref. 2x