Sto godina samoće
📈 Ukupan broj pregleda od objavljivanja.
Pesma opisuje tugu i očaj koje donosi jesenja kiša, budeći sećanja na voljenu osobu. Govornik se oseća neraspoloženo, usamljeno i bespomoćno, a njegova soba je tamnica večne samoće, simbolizujući slomljene nade.
Preporučeni tekstovi
U polumraku poznate sobe ja sam joj pričao uporno, dugo da sve je gotovo, da nema više i da mi nismo, jedno za drugo...
Riblja Čorba Celu noć te sanjamAko neko hoće skroz da me zajebe onda me samo upita za tebe i ja počnem da se prenemažem i da lažem, besomučno lažem, i...
Riblja Čorba Sutra me probudiMene nema, potpuno sam prazan i za srce ujela me šarka ja sam izlizan ko vojnički kazan ja sam poništen ko poštanska...
Riblja Čorba U dva će čistači odneti đubreNoćni program na radiju u kujni su buba-švabe voda kaplje u lavabo sve je ovo bilo džabe Soba puna očajanja nemam kuda...
100 novih tekstova
100 popularnih tekstova
Sortirano po broju pregleda zadnjih 30 dana.
Komentari (0)
Još uvijek nema komentara. Budite prvi!