Tijelo u zemlji nek´ je zrno
dusa preseli u drvo
u tisinu svojih godova
Kao paucina ispletena
sva su lica, sva imena
samo svjetla nocnih brodova
Mogu biti bor na vjetru
sam u mraku, sam na svjetlu
drvo u tisini sume
jer me sume sve razume
Mogu biti to sto jesam
zabludama svojim tesan
zivo drvo ispod kore
cekam ruke da me stvore
Da bih bio veslo broda
spokojan, kraj divljih voda
sibice, sto nocu vide
bijeli stap sto zna gdje ide
Biti jedna od dasaka
koja oda hod koraka
odskrinuta vrata sobe
Pustam svjetlo
sto te zove k meni
sto te zove k meni
Ref.
Pusti ljubav, da prolista
na koncu, cista k´o sunca trag
pusti Boze, da je slavim
u te ruke stavim dusu za kraj
Kad me vrate zemlji crnoj
dusa preseli u drvo
u tisinu svojih godova
U tom casu pomirenja
sve su krivnje, ponizenja
jeka iz dalekih rovova
Vec sam bio trn u oku
batina o desnom boku
vec sam bio stup od srama
sto na vijeke mora s nama
Vec sam bio kundak puske
gurnute u ruke muske
ostar iver ispod koze
napravi me boljim, Boze
Daj da budem dom za ptice
svoga neba prognanice
neba sto u nama dise
i od ljudi pravi kise
Daj da budem okvir slika
od svih mojih saputnika
slika, sto na grudi stiscem
suste kao suvo lisce
A na slici moja mati
mladja, no je mogu znati
jos je dijete sto prkosi
dok u sebi dijete nosi
Jedna slika oca moga
u samocu urasloga
sto na pozdrav dize ruku
salje nijemu oporuku meni
I evo, ja na rubu sume
djeca pale stare gume
plamen, sto se nebu penje
mjesto cuvat ce za mene
Mjesto gdje je sapat krila
nocnih ptica i leptira
ptica, koje grade gnijezda
dusi starijoj od zvijezda
Tu su ispred kuce moje
i ta sto kuca, znamo ´ko je
ja sam zemlja, duh je ptica
ja sam zemlja, duh je ptica
samo Bozja pozajmica meni
Ref.
Pusti, Boze, da te slavim
u te ruke stavim dusu za kraj