Svu noc kucala je na mom prozoru 
trideseta jesen prstima od kise, a uzoru 
dok si me budila ptico malena 
ti lijepa kao armija ispod zastava 
A ja komadic opsjene 
htio sam ti reci bjezi, bjezi od mene 
Boze, Boze steta za nas oboje 
sve bi bilo mozda i drugacije 
da smo se ranije sreli ti i ja 
Nisi smjela nikada ptico malena 
iz moje ruke ni jesti ni vodu piti 
Jer ja nosim jedan tuzan ugarak 
negdje na dnu grudi i ovo lice stranca 
i hiljadu bora i jedan ruzmarin 
koji ne vene zato bjezi, bjezi od mene
Bjezi, bjezi od mene
Bjezi