A u sumrak jos jednom
setnja slomljenih sjena
to muskarac i zena
teturaju u kuci
Iz otvorenih rana
zvizdi pjesma zivota
ona sam i ona sama
u zagrljaj malenog stana
Gdje ona bira ploce
koje ce nocas slusati
na prstima plesati
jedno o drugo naslonjeni
Parketi skripe kao
trbuh stare pasare
umorni i potroseni, slomljeni
ali jos zaljubljeni
On joj njezno drzi
ruku na ustima
miris mu nikotina
i soli medju prstima
Za slucaj da se njeno
srce otme i poludi
pa naglas se nasmije
i djecu probudi
Ukradimo noci
jos minutu, dvije
tko ce nam zabraniti
nece ni primijetiti
jer i da nestanemo
Tko bi znao, nitko osim nas
tinja zvijezda u mraku sobe
zadnju palis prije spavanja