Nocas cu skoncat´ na tvojin rukan
ka´ cokot loze prid zimu
jer izilo je vrime dusu moju
sa njon cini stagod pozelis
Otvori´cu vrata srca svoga
i skaline donijet´, postavit´
svin blagon svita cu ih posut´
samo nocas sa mnon ostani, sa mnon ostani
Ref.
Odrisi mi dusu, zacili joj rane
i ne daj da jutro nikada svane
posljednju zelju nocas mi uslisi
jer cistoga srca prid Bogon se ne grisi
Sve svoje dvore, ja da´ san tebi
a sada, ka´ prosjak, zoven te sebi
jer nisan misli´ srcen, nego mislju
za uvridit´ tebe, najdraze moje, najdraze moje
Ref. 2x
Odrisi mi dusu, zacili joj rane
jer cistoga srca
prid Bogon se ne grisi
cistoga srca prid Bogon se ne grisi