Budio si se poput maca
stjenovito ti bilo tvoje lice
uzivao si koracati selom
sokacima, do kraja svake ulice
Znam da nisi brojao korake
ali si pamtio gdje se ptice gnijezde
sadio si breze s granama plavim
gledao kroz krosnje nocu u zvijezde
Ref.
Ko solunski sveci u smiraj tvog zivota
tvoje breze budno cuvaju ti strazu
iznad tvoje glave uz zvizduke vjetra
pjevaju ti tvoju pjesmu najdrazu
Sa pjesmom si budio tisinu
razorenu dusu u dubini bez dna
osmijehom na licu skrivao si
ono malo radosti na rubu bezdana
Volio si breze magicne i vitke
svojim listovima ti je milovala lice
a ti bi da obletis oko krosnje njene
falise ti samo krila ptice
Ref.