Ne pamti mi mater cacu, a, ni brata svog
poginuli su za dom, ljeta dalekog
na usnama pjesma, bila im do zadnjega
od hrvatskog srca, nema vecega
Zapjevaj sad i ne boj se
svi cemo mi proci, pjesma ostat ce
zapjevaj sad i ne boj se
zabranit nam pjesmu, nitko ne moze
Evo zore, evo dana, svi su pjevali
s pjesmom na usnama, krv proljevali
od blajburskog polja, do Golog otoka
mamila je pjesma, suzu iz oka
Na tu pricu, mislio sam devedesetih
pa, se sjetim Vukoavara, prijatelja svih
orila se pjesma, iz sveg grla, na sav glas
Bog je cuvao junake, bio je uz nas