Mislio sam da me nista vise nece
moci iznenaditi, al' nisam ja te srece
zivot laganini, cud i dlaku mjenja
dokazuje stalno da je pun iznenadjenja
Koliko puta pomislim sve je sablon, to je to
nema dalje sto bi-bi, gotovo je gotovo
al' ne lezi vraze ko sto narod kaze
nesto novo uvijek ima da me klepi po usima
I dok monotonija lagano me ubija
dani sporo prolaze, klasicna dangubija
iz mrtvog ugla sjedim, iskra dusu zapali
iz mrtvog ugla ljubavi pojavis se ti
Bez kucanja lagano mi ulazis pod kozu
u srcu zauzimas kraljevsku lozu
a sta i da me pitas da li mi se svidjas
ja ne znam tacno da li te vidim il' mi se prividjas
Ne znam iz kog razloga sam ostao bez daha
mozda od srece, a mozda i od straha
da te imam da te volim, pa da te poslje izgubim
samo mi je jos trebalo da se opet zaljubim
To jace je od mene, ja ne mogu da se borim
vezan sam za lomacu i cekam da izgorim
cekam da mi pridjes i u sebi Boga molim
da dodje taj trenutak da mi kazes ja te volim
Poceo sam da te sanjam, nerado se budim
jer shvatim da te nema, pa mi dodje da poludim
sta mi se to desava, ja ne mogu da vjerujem
da l’ te mozda volim vec ili samo pretjerujem
Stvari su se pomalo, otele kontroli
jos mi samo cvjetic fali, ono, voli me - ne voli me
al' uopste mi nije vazno sta ce da se desi
ne zanima me s kim si, ne zanima me gdje si
Cujem te i vidim te i kad nisi tu
uzivam u tvojim ocima i u tvome pokretu
svud si oko mene, stalno imam te pred sobom
moja dusa vise nije moja, opsjednut sam tobom
opsjednut sam tobom