Jos me bura Velebitom nosi
stazon sivog stinja niz gromade
vrti me i baca grubo
priko kuka, kroz proplanke
Jos me bura Velebitom nosi
jos mi dusa place, moli, pati
pamti'cu te, i u snu te zvati
to ce samo Dalmacija znati
Ref.
Jesenja je bura bacala sa grana
zadnje zuto lisce nasih dana
stidljivo je sunce suzu pustilo
ono je u mome oku bilon
Moje su se usne susile
planina je plakala sa mnon
tjesila me snagon majke
pricala mi, prid san, bajke
Jos me bura Velebitom nosi
stazon sivog stinja niz gromade
svoju tugu ja prkoson kosin
roson svjeze pokosene trave
Ref. 2x