Djurdjic, sitan cvjetic, skroman, tih i fin
drsce, strepi i zebe kao da je zima
zvoni bijele psalme snjeznim zvoncicima
potajno, kraj vrbe gdje je stari mlin
Pramaljeca blagog ovaj rosni sin
najdrazi je nama medju cvjetovima
boju i svjezi miris snijega i mlijeka ima
nevin, bijel i cist k'o cedo, suza i krin
Visega zivota, otkud slutnja ta
sto je kao glazba budi miris cvijeca
gdje je tajna duse, koju djurdjic zna
Iz djurdjica dise nasa tiha sreca
miris tvoga bica, moja ljubavi
slavni drobni djurdjic, cvjetic ubavi