Kroz maglu se probija dan
Konacno predah
ti si mrtav, raskomadan
ja ojadjen, nikakav
kantonski rat se nastavlja
Jos dvojica, trojica, petorica
protrcase urlajuci
u lovackom zanosu
sjecam se samo je jos
jednom cuo taj vrisak
i to onog dana kad su ga
iz centra poslali na zadatak
Drhtao je skriven iza vrata
teskih i nepokretnih
naisli su kao i uvijek u paru
polugoli, maskirani
masakrirani spremni
znoj mu je razlijevao boju po licu
Ipak, tada ih se nije bojao
bio je mlad, samouvjeren
prkosan bio je
zanesen, pun akcije
Sada, sve ovo nas iscrpljuje jede
nadali smo se da cemo
cijelog zivota imati snage
da zivimo ljudski
u skladu s idejom o ratu
Mislili smo, kada jednom
dodje taj dan
kad ispunimo svoj cilj
odmorit cemo se, izmijeniti zivote
otici vidjeti one
isto tako slobodne krajeve
A sad, tako dugo sve to traje
a sad, tako dugo nitko ne umire
a sad, tako, tako dugo smo zivi
kao barabe