Opet je hladno, vani vjetar sjeverni
zatvara pricu, bez da novu otvori
i opet smo sami
sami, tu, pod zvijezdama
gdje nitko se nikad nit´ javi
nit´ mahne, a niti dolazi
I kuda dalje, ovako ranjen, u snu
s tri njezne duse, tu, na ramenu
pred kucom rijeka
negdje daleko laju psi
u gradu sto tone
nikad se vise necemo buditi
Grade moj, sad dobro znam
tu je dom, tu nisam sam
Al´ ja se jednom moram vratiti
vec ove zime, mozda slijedece
i krovovi grada nase ce tajne sakriti
dok svijetlo se jednom ne vrati
tamo gdje tama sad caruje
Zagrebe, sad dobro znam
tu je dom, tu nisam sam
Zagrebe, sad dobro znam
tu je dom, tu pripadam