Hodali smo dugom cestom po tmurnom nebu
nad planetom gdje za drugo mjesto
kupas se u srebru njena kabanica
i crn kisobran niz koji klizi kapljica nade
Munje sijevaju, krajickom oka me pregledava
iako i sama znade, ovo je zadnja stanica
prima me za ruku i pita je l' ovo stvarno
kraj puta il' je tek pocetna matrica
Crna poput slova ja bijel ka blank na webu
ja i ona tvorimo poprilicno dobru zebru
pomislih i sjetih se kad smo prvi put pokisli
tad mi plemeniti metali jos nisu napeti postali
Plave je krvi ali joj na dvoru nesto fali
nije cvilidreta i ne voli na svili lezat
valjda sam ja predstavljao taj buntovni odmak
tek sad u snijegu vidim kolko joj je malen korak
Ljubicastu boju je zvala ljubistaca
zora na parketu oko nas soba spavaca
sunce na stolu, limunada i ljuske od pistaca
slike zbog kojih mi u sjecanje navraca
Al' ja se ispricavam, vi ne zelite slusat
kako su je doticala moja prljava ticala
volim pomisljat da sve je farsa sad kad
na kraja dana (sam sam kao Gregor Samsa)
sempliran panoptik iz pjesme Bogomoljka
Ref.
Vrijeme se lako pretvori u nevrijeme
ljubav se ne gubi, ljubav mijenja oblik
povici vriska i pomisli nistavne
otisci otiskani, a obrisi obrisani
Kol'ko je vremena proslo od prvog pogleda
volio bih da sam brzi, dok u glavi sve poredam
na odgovarajucu policu imam gace na pruge
i sa stapom sepam po bolnici u odijelu iznosenom
Glasnice sve tanje, a vrijeme potroseno
suze od blata jer meni ti plemeniti
metali jos nisu napeti postali
nosim rupu oko vrata u kojoj nesto fali
Ref.