K´o putnik prosao je dan
nasmijesio se, tek
i grad je opet sam
I trk, bez lepeta je pust
gle, bucno jedan kesten
se prosuo na put
I vec su same moje ruke
ruke, koje pisu
i disu, svu noc
Te ruke, nemirne i zle
te ruke, koje bole
i znaju, znaju sve
Te mirne, pruzene na stol
sto traze cigaretu
skrile su bol
I vec je poceo tu
jedan njen laki pokret
to tebe traze, al´ gdje
ove tuzne ruke dv´je
Jer, sve je tezi ovaj zrak
i ptice mojih misli
je prekrio mrak
A tu su same moje ruke
ruke, koje pisu
i disu, svu noc
Na moj zaustavljeni dlan
vec pruzene su sjene
i dolazi san
A jos se rusi zuti slap
iz cijeg li je oka
ta uporna kap
To sute ostavljene ruke
izgubljen je san
a vec je skoro dan