V rano jutro, prije sunca
kad i galebi jos spe
tekal je vavik k njoj
ona mu j' bila se
Pa je gladil drvo drago
i povedal joj o moru
ziveli su skupa
va svojen sne
Jedno j' jutro zavavik zaspal
ni imel ki poc' k njoj
cul san kako j' skeram plakal
jos ni dobila ni ime ni broj
Nikad ni dosla do mora
noniceva jubav stara
nikad ni dosla do mora
noniceva pasara
Ref.
Ona ga je cekat' znala
da je srcen, z dusun stori
da joj klade si madiri
i napravi joj pajoli
Da joj ziplete verzine
i vesla na njih veze
ta drvena dusa stara
noniceva pasara
Ref.