Uvek cu se secati debele Mire iz mog sokaka
bio sam najslabiji i najzgoljaviji od svih decaka
i starijih i mladjih i mojih vrsnjaka
a Mira, divna i debela za ono, ono posleratno doba
branila me od svih i zaljubio sam se do groba
U to vreme hemijskih olovaka i krpenjaca
don-kihotovanja i prvih vetrenjaca
ta Mira od cijeg sam pogleda bivao jos slabiji
ta Mira, znam da negde zivi kao i ja
sad vec jak, izubijan, oguglao i mnogo stariji
Iako i stalno pevam o nekoj Mariji
al' godinama zelim da smislim nesto za tu Miru
al' ne da mi se, jer bledi detinjstvo u meni
U mom nemiru i samo ponekad kao i zvezde kad umiru
zaiskri secanje na prvi jogurt, na riblji zejtin
na krpenjace, na vetrenjace, na tu debelu Miru