Prolaze kraj nas svjetovi
blijedi nam sjecanje
sve u zao cas
lovimo ono sto sreca je
Sreca je za nas kao dim
duh iz boce, gluh i nijem
a zeljeli smo, bas
pricati s njim
Reci mu da imamo
jos zudjeti za cim
za ono sto tu je
ne reci zauvijek
Podizemo dvor
ali krov njegov od vjetra je
zelje su nam ples zabluda
nista nam ne traje
Sreca je za nas kao taj
oziljak sto pamti bol na kozi
koljena i cuva trag
svjedok je da vracam pogled unatrag
Ne zelim da cujem
ne reci zauvijek
zauvijek blijedi vec
jer to je samo rijec
Zauvijek je tren izmisljen
za nas da traje
ne govori mi tu rijec
jer nista ne daje
Zauvijek je
tek saputanje
dok oluja se cuje
Ne govori mi
zauvijek, zauvijek
zauvijek blijedi vec
jer to je samo rijec