U medaljonu na grudima 
tvoja je slika Dragane
ona mi blazi tugu moju 
skracuje noci besane 
Sad tvoje ruke drugu grle 
srce i dusu dajes njoj
od mene trazis sliku ovu 
bolje mi uzmi zivot moj 
Evo ti vracam sliku ovu 
prazan osta medaljon moj
sa njom ti saljem dusu 
svoju ti je pokloni voljenoj