Svaka rijeka svome uscu tece
svaka ptica leti jatu svome
svako nekom u zagrljaj krece
a ja, slomljena srca, nemam kome
Noci tamne, zvijezde jedva se vide
ponekad mislim nema ih vise
zora se budi, kisa s jutrom ide
oblacno nebo, jesenje liju kise
Tuzna su jutra i sve noci moje
rijeke su mutne, a gnijezda prazna
pozutjelo lisce, nebo sive boje
jesen je dosla, srce za tugu sazna
Ref.
Jesen zivota na vrata kuca
tuga se u srcu skrila
zivota mog zalazak sunca
umorni starac slomljenih krila
Hej rijeko mutna, svome uscu teci
na obali tuge ostacu sam
ptice kad vidis zasumi i reci
prosle su noci, jos nije osvanuo dan
Zivot ko rijeka svome tece kraju
prolaze ljudi, da li su sretni ne znam
posljednje ptice pozdravljaju
umornog starca koji ostaje sam
A jedna ptica bez jata luta
slomljenih krila, niko je nije cek'o
stize jesen i kraj je njenog puta
ostade s tugom, a sreca ode daleko
Ref.